Odgovor na: Obiteljsko nasilje

[Sanja]

Poštovana,
kod mene je ključno pitanje da li imam snage za nove izazove i borbe. Naime, nakon 25 godina braka razvela sam se (bivši je bio agresivan, liječen od PTSP-a…kćer nam je poginula), odselila sam k ocu koji je nedugo zatim umro, a nakon određenog vremena sam se skrasila sa sadašnjim izvanbračnim partnerom u svojoj obiteljskoj kući i tek nakon godinu-dvije sam počela shvaćati da on nije dobar za mene, ali sam ignorirala što je dobro za mene jer on nije imao kamo odseliti (obiteljsku kuću je naslijedila njegova sestra, a njegova djeca ne žive s njim i nemaju kontakte), a ima premalu mirovinu za podstanarstvo i tako je ostao sa mnom punih 10 godina i kroz to razdoblje sam od njega doživjela puno uvreda (psovke, đubre nesposobno lijeno, tebe nitko ne podnosi, nemaš prave prijatelje, samo ždereš – inače imam 60 kg, moram mu ispričati šta je bilo na poslu, s kim sam komunicirala, za što trošim novce…uglavnom, da ne dužim, kompliment nisam nikad dobila niti bilo kakav poklon) i sve teže mi je to slušati. Ako šutim, on i dalje priča (vrijeđa, ponižava), ako se opravdavam on me ne čuje jer sam glupa i ne znam zbrojiti 2 i 2. U više navrata sam mu rekla da odseli jer ne želim više biti s njim, ali bi onda uslijedilo mirno razdoblje i u jednom takvom razdoblju, na njegovu molbu (radi njegove sigurnosti) i kako bi mu dokazala da mi je stalo do njega potpisala sam mu izjavu o doživotnom uživanju u mojoj obiteljskoj kući i tim činom sam sama sebi dala šah-mat. Iz ovog začaranog kruga ne znam izaći i osjećam se bespomoćno, kao nečija krpa za brisanje poda, kao robot koji radi po uputama i ima samo jednu želju da se baterija potroši i da više ne čuje upute. Bilo kakav savjet mi je dobrodošao jer ne znam kako postupiti odnosno bojim se njegove reakcije jer zna biti vrlo uvjerljiv i svaki detalj jako dobro pamti, dok ja uglavnom zaboravljam i nekako ne vjerujem institucijama koje bi mi trebale pomoći i zaštititi me jer ja nisam tako uvjerljiva kao on. Hvala!